Banjaluka
![]() |
![]() |
Glavni je grad Republike Srpske. Smešten na obali reke Vrbas. U njemu živi oko 230000 ljudi. Kroz istoriju spominju se Iliri,Tračani, Hatidi, Rimljani,Hrvati, Turci,Židovi,Srbi. Svi ti narodi su ovde boravili i malo ratovali malo živeli u miru.Neki su nestali, a neki preživeli. Sada je važan grad što se tiče političkih i privrednih institucija. Od poznatih ličnosti iz Banjaluke spomenuću Dragana Šainovića violinistu i Vladu Miloševića kompozitora. Što samo njih dvojcu a ne i ostale... ne znam...Onih drugih je bilo više. Poznatiji su, ali kada bih pisao o njima morao bih da kažem kojoj narodnosti pripadaju a to ...ne. Ne mogu i neću da se mešam.
Banjaluka grad zelenila, ima mnogo zasadjenih stabala, lepo uredjenih parkova, tvrdjava Kastel i reka Vrbas i na njoj organizovan rafting. A rafting sam video kada sam ulazio u Banjaluku.
Video sam kako treniraju. Video, ali sam sebi rekao, nećeš vala nikad se vozati tako. Opasno je. Jako.
Džamija Ferhadija je takodje jedno od mesta koje sam morao da posetim. Nažalost, nisam ulazio, a pogrešio što nisam. Nisam, eto, hteo da trošim ono malo para što mi je ostalo.
I tako dok sam pedalirao noć je iznenada došla. Nisam bio pripremljen. U redu, naći ću autobusku stanicu, ovde sigurno nije kao u Hrvatskoj. Pa ovo je zemlja Srpska. Našao sam autobusku a odmah pored i železničku stanicu. Al "oćeš vraga. Nema spavanja. Železnička se zatvorila i otvara se sutra oko 4 h ujutro. A autobuska je ogradjena žicom ... Jednostavno i treći put sam osudjen da prespavam bilo gde. Ali ovog puta na ulici. Svetlo mi nije radilo, nisam mogao ni vozati, i tako ja počeh gurati bicikl i nekako ubijati vreme do svanuća. Pošto nisam spavao gledao sam Banjaluku noću. Oko tri sata više nisam izdržao da lutam. Seo sam na klupu i lepo zaspao. Bilo je hladno. Veliki grad, slabo mesta za spavanje.I stvarno je bilo hladno. 


