Ovaj dan nisam nameračio za kupanje. Danas idemo da Rijeke pa onda reših da se i spremim.Na internetu sam pročitao mnog stvari o Rijeci, da kad dođem nebudem iznenađen povešću, zbivanjima, kulturom. Prvo smo naišli na Kantrida. Lep stadion, smestio se uz obalu i stene i spada među tri najneobičnija stadiona u svetu koji je sagrađen 1912 godine. U samom centru Rijeke sestra me je ostavila. Dogovorili smo se kada i gde da se nađemo. I šta mi je ostalo nego da vidim. Prvo je bilo Korzo, šetalište, gradska žila kukavica. Široka ulica. Mnoštvo kafića duž ove šetnice, gradski toranj a onda gradska pijaca, prepuna svega i svačega, normalno i ribe, morske. Video sam ribe koju neznam ni kako se zove. Katedrala Sv. Vida započete oko 1600 godine kopija venecijanske crve Santa Maria della Salute, i portret Franje Ksaverskog, zaštitnika turista.Još sam uspeo da vidim trg Ivana Koblera i više nista. Morao sam se naći sa sestrom. A nisam ni upola video znamenitosti Rijeke. Popili smo kafu, nažalost ne onu crnu tursku jer je nisu imali, dali zbog onog "turska" ili zbog nečeg drugog. I već je bilo posle podne. Kako je vreme letelo. Vratili smo se , ručali, i to bogovski. Dogovor je bio da idemo na groblje Danas ću ići da vidim gde je strika sahranjen. Išli smo kolima, ja i neznam drugi način voznje osim kolima ali ću već od sutra sve ovo da promenim, da se vratim pedaliranju. Vrlo lepo groblje, malo, u kamenu opatiskom sa tugom sam gledao spomenik KLET. Mnoge su mi se misli motale po glavi, moja mama, tata, braca, strika, tetka... mnogo...Nemogu da ih iskažem. Vratili smo se kući u tišini. Tišina...
Нема коментара:
Постави коментар