Странице

NASTAVLJAM DALJE

Novi Vinodolski mi nije baš zapao za oko. Pošto sam sinoć puno vremena potrošio kako bi našao mesto za spavanje a obala kojom sam prošao bila strma, puna stenja nije mi se svidela. Jednistavno, kad mi se nešto ne dopada ja to i kažem...ne dopada mi se. Može nekom da se dopadne ali meni definitivno NE. Nisam čak ni imao nameru da se ovde zadržavam. Rano sam ustao, doručkovao u restoranu, lep restoran i rano je pa još ne radi. To samo kako bih iskoristio priliku da se pohvalim. Danas ga se i ne sećam al u tom trenutku bio mi je značajno. Šta će te, to baš i nije odlika putopisca. Pedaliranje mi postaje život. Jeste da je u kraćim deonicama al opet, prelazilo se. Povile, Klenovica, Smokvica i Sibinj Krmpotski su mestašca kroz koja sam pedalirao. Senj, mesto gde ću se odmoriti, okupati,  malo mesto oko 5000 stanovnika poznata po tvrđavi Nehaj i Vjenceslavu Novaku, orguljašu i književniku. Tek toliko o Senju, a mesto gde sam se parkirao i nije bog zna kako jer tu gde sam ja bio vrlo brzo je sunce obasjalo plažu i počelo da "prži" po nama kupačima. Ništa drugo nije preostalo nego da vreme provedem u moru, da se kupam da se razlađujem. A plaža nije imala puno drveća. Tek oko jedan sat sam se izborio za mesto u hladovini. E, onda je već postalo mnogo normalnije. Mnogo...Bilo je jašta sveta, i domaćih i stranih...bilo nas je od svukuda. Čuli su se razni jezici, nemački, talijanski, bosanski, srpski, hrvatski. Ma sreća je što sam poliglota pa sam poznavao većinu jezika. Mogao sam da se snalazim, razumeo sam ih ili bar većinu. I tako, došlo je vreme za put, vreme za pedaliranje. Sela Sveti Juraj, Zrnovnica, Selina su usput.  I onda Lukovo, 45 km i ni makac više. Dosta je za danas. Lukovo malo seoce, stigao sam tu i tu ću da dignem šator. Našao sam fino mesto, pored mora. Žega je već popustila.Jedno ostrvo preko puta ovog malog mesta je Goli otok. To je mesto gde su 1949 god. mnogi politički zatvorenici bili zatvoreni. Bili nekad, sad se spominje. Pripremio sam večeru a naposletku legao ispred šatora i još dugo slušao talase mora. 

Нема коментара:

Постави коментар